KAZIVANJE O VJEROVESNICIMA IBN KESIR

Naslov knjige:              KAZIVANJE O VJEROVESNICIMA 

Autor:                           Hafiz ibn Kesir 

Format:                        Tvrdi povez 

Broj stranica:               558

O KNJIZI:

U kazivanjima o vjerovjesnicima i njihovim narodima su velike pouke i upute. Allah, dželle šanuhu, kaze: “U kazivanjima o njima je pouka za one koji su razumom  obdareni. Kur'an nije izmišljena besjeda, on priznaje da su istinite knjige prije njega objavljene, i objašnjava sve i putokaz je i milost naroda koji vjeruje.” (Jusuf, 111.)

Allahovi vjerovjesnici su Njegovi odabranl robovi koje je On odabrao da budu posrednici između Njega i Njegovih stvorenja i ukazao im posebnu počast time što im je poslao Objavu. Oni su i pored toga što su Ijudska bića, bili sa najvećim znanjem o Allahu, subhanehu ve teala, ibadetima i najvećom bogobojaznošću, i zbog toga su zaslužili da ponesu emanet prenošenja vjere. Allah, subhanehu ve teala,  nije ostavio nijedan narod a da im nije poslao poslanika ili nekog ko će im prenijeti poslanicu, od dobrih Ijudi koji su slijedili njihov put. Allah, subhanehu ve teala, kaže: “Tvoje je da opominješ, a svaki narod je imao onoga ko ga je na Pravi put upućivao.” (Er-Rad, !.), ”…a nije bilo naroda kome nije došao onaj koji gaje opominjao.” (Fatlr, 24.)

Allah, subhanehu ve teala, je počastio našeg poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, time što ga je ucinio imamom (vođom) svih vjerovjesnika, a nas je počastio time što nas je učmio njegovim sljedbenicima (Ummetom), neka je Allahov salavat i selam na njega i na sve vjerovjesnike i poslanike.

Knjiga je nazvana KAZIVANJA O VJEROVJESNICIMA a ne kazivanja o poslanicima zbog toga što je u akidi (vjerovanju) poznato da je svaki poslanik vjerovjesnik, a da svaki vjerovjesnik nije poslanik, pa prema tome ona obuhvaca kazivanja i o vjerovjesnicima i o poslanicima.

Ovdje želimo ukazati da Allah, subhanehu ve teala, u Kur'anu nije spomenuo sve poslanike i vjerovjesnike. U vezi toga Uzviseni veli:  “poslanicima o kojima smo prije kazivali i poslanicima o kojima ti nismo kazivali...” (En-Nisa', 164.)

Takoder treba da znamo zbog koje svrhe su slati poslanici, a one su mnogobrojne:

a) ocuvanje Allahove, subhanehu ve teala,  vjere,

b) da Ijudi upoznaju svoga Gospodara i Njemu jedinom čine ispravan ibadet,

c) da ih upozore na svrhu zbog koje su stvoreni, i na kraju da iznesu dokaz protiv Allahovih, subhanehu ve teala, stvorenja, ako ne budu vjerovali.

Allah, subhanehu ve teala,  kaže: “O poslanicima koji su radosne vijesti i opomene donosili, da Ijudi poslije poslaniica ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali - a Allah je silan i mtidar.” (En-Nisa', 165.)

Također je bitno spomenuti da su vjerovjesnici imali najveća iskušenja zbog prenošenja Allahove, subhanehu ve teala,  vjere. Neki od njih su mučeni, dnugi su ubijani i to sve zbog toga da ostane najskuplja stvar a to je Islam, Allahova, subhanehu ve teala,  vjera, i da se Ijudi upute na Pravi put.

Bilježe Buharija i Muslim da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u Bici na Uhudu kada je ranjen rekao: "Neće se spasiti narod koji okrvavi lice svoga vjerovjesnika.", pa je tom prilikom objavljen ajet: “Od tebe ne zavisl da li će On pokajanje njihovo primiti ili će ih na muke staviti, jer oni su zaista nasilnici.” (Ali 'Imran, 128.)

Napišite komentar